Umjesto brodova koji nose gubitke Debeljak i kapacitete puni poslovima poput gradnje Vrata Venecije. Tvrdi da imaju pune knjige narudžbi do 2019.
Veliki domaći brodograditelji, Brodosplit, Brodotrogir i 3. maj, ušli su u četvrtu, pretposljednju godinu restrukturiranja nakon privatizacije čiju provedbu nadziru država i Europska komisija. Sva tri škvera, prema ugovorima s novim vlasnicima, 2016. moraju završiti s pozitivnim rezultatom, što je jedan od parametara koje će se uzimati u obzir pri zaključenju procesa.
No, već prošlu godinu riječki 3. maj zaključio je s dobiti, dok je Brodotrogir jedini koji je sve tri protekle godine poslovao profitabilno. Jedini je iz ovog društva Brodosplit protekle dvije godine poslovao s gubitkom, s tim da je u godini privatizacije 2013. iskazao dobit. Radilo se o enormnom iznosu koji je rezultat po mnogima spornog pribrojavanja prihodima i svih predviđenih budućih potpora države restrukturiranju tvrtke. Takva bi im se računica i zbog pada narudžbi na svjetskom brodograđevnom tržištu sada mogla obiti o glavu, no iz Brodosplita poručuju da će unatoč svemu taj zadatak ispuniti i 2016. odraditi s dobiti.
Splitski grijesi
Iako su pokazatelji za tri brodogradilišta neusporedivi, zbog veličine i proizvodnog profila samih škverova, kao i novih politika koje u poslovanju provode vlasnici, uočavaju se velike oscilacije njihovih izvoznih prihoda. U slučaju Brodotrogira oni su u matičnom društvu gotovo iščeznuli: u 2013. su iznosili 21 milijun kuna, a lani 213 tisuća. U 3. maju i dalje uspijevaju očuvati najvišu razinu udjela izvoza u ukupnim prihodima, premda je taj odnos u međuvremenu smanjen sa 65 posto 55 posto. Brodosplit je opet specifičan jer su im u prvoj godini izvozni poslovi donijeli tek 9% prihoda, dok je taj omjer u međuvremenu porastao na 42 posto, no više zbog pada ukupnih prihoda nego zaslugom povećanja izvoza.
Brodosplit, pak, godinama vuče repove zbog načina rada koji prakticira vlasnik, samoborski DIV i Tomislav Debeljak. Osim s dobiti, teško je uspoređivati i brojke zaposlenih u škveru, jer su nakon “čišćenja” uz otpremnine u prvoj godini preuzimanja novi radnici zapošljavani u nizu drugih tvrtki osnovanih uz Brodosplit. Hrvatska brodogradnja Jadranbrod, koja za Vladu i EK prati ispunjavanje obveza u tri škvera, stalno izvještava o nepoštovanju zacrtanog okvira u Brodosplitu u dijelu iskazivanja udjela vlastitog doprinosa restrukturiranju, kao i nedovoljnog broja ugovorenih poslova gradnje brodova.
Vlasnik Debeljak pravdao je takva odstupanja promjenom situacije na globalnom tržištu i promjenom načina rada u odnosu na zatečenu praksu ugovaranja brodova ispod njihove proizvodne cijene. Umjesto brodova kojima bi stvarali daljnje gubitke, Debeljak nastoji kapacitete popuniti poslovima poput gradnje Vrata Venecije. Od vrijednijih poslova ugovorio je pet ophodnih brodova za MORH, no zbog promjena projekta gradnja prvog broda kasni. Debeljak tvrdi da ima ju osiguranu punu zaposlenost do 2019. godine.
Najavljene brodove za vlastite potrebe u Brodosplitu nisu izgradili, za razliku od Danka Končara u Brodotrogiru, koji je upravo porinuo drugi brod za svoju flotu kojom izlazi na pomorsko tržište. Ono po čemu se Končar razlikuje jest i zadržavanje starog menadžmenta u vođenju tvrtke, te najkraći rok dobivanja potpora države, bez kojih posluje već punih godinu dana. Osim gradnji za vlastitu flotu, posao svog škvera Končar je usmjerio značajnije prema poslovima remonta brodova, uz razvoj projekta marine.
Pripajanje Uljaniku
Riječki 3. maj, pak, koji je i u sam proces restrukturiranja ušao jedini rasterećen glavnih gubitaša iz svog sustava (četiri tvrtke s više od 500 zaposlenih), odrađuje pod vodstvom Uljanika poslove gradnje brodova za prijevoz vozila i rasute terete, no Puljani otvoreno pokazuju namjeru da, nakon isteka petogodišnjeg roka restrukturiranja, riječki dio tvrtke potpuno pripoje Uljaniku.
