Oporavak brodogradnje: Knjiga narudžbi teška 1,7 milijardi dolara
RIJEKA – Hrvatska brodogradilišta, četiri najveća, lani su isporučila brodovlja i plovnih objekata u vrijednosti od 265 milijuna dolara. Riječ je o gotovo neznatnom, ali ipak pomaku u odnosu na prethodnu godinu kada se radilo o 240 milijuna dolara ili, primjerice, 2013. kada je ukupna vrijednost bila tek nešto iznad 200 milijuna dolara. No, sve je to još uvijek debelo ispod onih godina koje su neposredno prethodile njihovoj privatizaciji, kada se radilo i po peterostruko vrijednijim isporukama, primjerice 2009. kada se ostvarilo 900 milijuna dolara ili 2011. godine kada je s domaćih navoza isporučeno brodova u vrijednosti od 1,1 milijardu dolara, piše Novi list.
Doduše, te 2009. godine službeni podaci govorili su i o devet milijardi kuna akumuliranih gubitaka. Bio je to zadnji val ugovaranja koji se uhvatio prije sloma tržišta i financijske krize ako se ima u vidu da je nekakvo uobičajeno razdoblje u brodograđevnoj branši od dvije do dvije i pol godine, koliko protekne od trenutka potpisivanja ugovora do same isporuke.
U Hrvatskoj brodogradnji-Jadranbrodu, tvrtki kojoj je država povjerila zadatak nadzora procesa restrukturiranja u splitskom, trogirskom i riječkom škveru, smatraju kako ima mjesta za blagi optimizam za oporavak ove strateške industrijske djelatnosti, čiji je udio u ukupnom izvozu Hrvatske od 2004. do 2011. godine uvijek bio nešto iznad 10 posto. Izuzetak je bila upravo 2009. kada je udio te djelatnosti, prema NKD-u što osim velike brodogradnje obuhvaća i gradnju čamaca i lokomotiva, pao na 7,4 posto. U prva tri kvartala prošle godine taj se udio kretao od 3,1 posto, 2,1 posto i 4,6 posto.
I dok se vrijednosti isporuka u protekle tri godine kreću puževim pomacima prema naprijed, u idućim godinama taj bi uzlet trebao biti snažniji s obzirom na poslove koja su brodogradilišta, prije svega Uljanik grupa, uspjeli ugovoriti i osnažiti. Knjiga narudžbi četiri brodogradilišta koncem 2015. godine »težila« je blizu 1,7 milijardi dolara. Sve te novogradnje predviđene su za isporuku kroz iduće tri godine, a ove bi godine vrijednost isporuka trebala doseći iznos od oko 380 milijuna dolara. Posebno »nabijena« isporukama je 2017. godina, kada bi njihova vrijednost trebala premašiti 900 milijuna dolara.
Tijekom prošle godine u Splitu, Trogiru i u Uljanik grupi, u sklopu koje su pulsko i riječko brodogradilište »3. maj«, osnaženo je 14 ugovora za novogradnje, njih osam Uljanik grupe, dvije u Trogiru i četiri u Brodosplitu.
– Ovu godinu obilježio je blagi oporavak svjetskog tržišta novogradnji, posebno u segmentu specijalnih brodova, ali i povratak povjerenja tržišta i brodovlasnika u gradnju brodova u Hrvatskoj, ocjena je direktora Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod Siniše Ostojića.
Podaci od kraja studenoga ukazuju da svjetska knjiga narudžbi novih brodova drugu godinu zaredom nastavlja rasti, nakon pet prethodnih godina pada kao izravna posljedica ekonomske i financijske krize na svjetskim tržištima, ali i stalno prisutne prekapacitiranosti svjetskih brodograđevnih kapaciteta. U narudžbi je s krajem studenoga 2015. bilo 5.809 brodova sa 106 milijuna tona cGT, ukupne vrijednosti 290 milijardi američkih dolara. Doduše, u pogledu ugovaranja novih brodova, lani se u prvih šest mjeseci dogodio drastičan pad jer je do konca lipnja u svijetu ugovoreno tek 865 brodova što je za oko 40 posto manje u odnosu na raniju godinu, pa utoliko onih 14 osnaženih ugovora u hrvatskim brodogradilištima još dobija na težini.
Prema podacima Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod, koncem studenoga Hrvatska je sa 660.710 dwt-a držala drugo mjesto i udio od 13,1 posto u europskoj knjizi narudžbi po ugovorenoj tonaži brodovlja. Daleko ispred svih po tom su parametru bili Rumunji, sa 2,9 milijuna tona nosivosti i udjelom od 57 posto. Slijedile su Španjolska sa 647.500 dwt-a, Turska sa 233.672 dwt-a ugovorenog brodovlja, Rusija sa 218.180, Nizozemska 170.250, Njemačka 84.980, Italija 49.600 te Poljska sa 34.400 tona nosivosti ugovorenog brodovlja. Doduše, riječ je o tonaži ugovorenog brodovlja što u pravilu ne prati i njihovu vrijednost, jer je riječ o kriterijima koji su najčešće u obrnuto proporcionalnom odnosu s obzirom da složeniji i skuplji brodovi obično imaju manju tonažu nosivosti, a veću kompenziranu gros tonu (cGT).
Brodogradilišta Starog kontinenta lani su ugovorila brodovlja u vrijednosti od 19 milijardi dolara dok je ukupna vrijednost knjige narudžbi iznosila 38,2 milijarde dolara. To europska brodogradilišta i dalje svrstava na treće mjesto u svijetu. Apsolutni primat i dalje drže azijski divovi, prije svega Kina koja je najviše ugovorila novih brodova dok je Južna Koreja prva po njihovoj ukupnoj vrijednosti. Tri njihova najveća brodogradilišta, doduše, u prvoj su polovici 2015. ostvarili gubitak od oko 4 milijarde dolara, posebno Daewoo, ali i Samsung te Hyundai, i to ponajprije zbog velikog zastoja koji se, kao rezultat pada cijena nafte, dogodio na tržištu off-shore novogradnji i specijalizirane opreme.
Po vrijednosti ugovorenih poslova hrvatskih brodogradilišta knjiga narudžbi Uljanik grupe neprikosnoveno je »najteža«. Vrijednost poslova koncem studenoga dosezala je iznos od oko 1,3 milijarde dolara. Krajem godine, doduše, došlo je do raskida ugovora za dvije novogradnje, riječ je o brodovima za prijevoz rasutog tereta koji su se trebali graditi za splitski Jadroplov. Nakon raskida ugovora za prva dva broda, ovakav scenarij bio je donekle očekivan s obzirom na financijske i ine dubioze u kojima se nalazi ova brodarska tvrtka u pretežito državnom vlasništvu. Serija od četiri takva broda za Jadroplov, svaki pojedinačne vrijednosti od oko 27 milijuna dolara ugovorena je u vrijeme dok je knjiga narudžbi »3. maja« bila gotovo prazna, a proizvodnja se svodila jedino na teglenice za švedski Wisby. Zapravo, teško se oteti dojmu da su ugovori sa Jadroplovom više imali psihološki efekt, pogotovo što su i ugovoreni rokovi njihove izgradnje bili prilično »rastezljivi« i u startu su se stavili u kontekst slobodnih kapaciteta u brodogradilištu. Trećem maju i Puljanima nakon toga otvorili su se novi poslovi i u Uljanik grupi sada su u situaciji da moraju razmišljati kako osigurati svu potrebnu radnu snagu za realizaciju ugovorenog programa. Njihove procjene upućuju da će im u »peakovima« proizvodnje trebati dodatnih tisuću radnika u oba brodogradilišta zajedno.
I direktor »Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod« apostrofira problem radne snage, poglavito deficitarnih proizvodnih zanimanja kao trenutno jedanog od najvećih problema domaćih brodogradilišta koja, pak, rješenje vide u povećanju kvote uvoza radne snage. S tim su problemom upoznate i mjerodavne državne institucije i ministarstva koji, doduše, nevoljko gledaju na tu opciju. No, problem je tu i treba naći neko rješenje, ali se i s tim stalo zbog parlamentarnih izbora i trakavice koja se potom rastegla oko pregovora za novog mandatara.
Brodosplit koji je prvi privatiziran, prema podacima Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod, trenutačno ima osnaženih ugovora u vrijednosti oko 400 milijuna dolara, u što je uključen i njihov izvanbrodograđevni program.
Preuzimanje splitskog škvera od strane DIV-a i Tomislava Debeljaka izazivalo je najviše bure u javnosti u protekle dvije i pol godine, a da postoje sporne točke u provođenju ukazivali su i nalazi državne revizije. Prošlog proljeća zažarilo se na relaciji Splita i Ministarstva gospodarstva, najavila se i revizija privatizacijskog ugovora da bi sve ateriralo na tome kako će se mijenjati plan restrukturiranja splitskog škvera. Zadnje što je poznato o tome bilo je da je u jesen ministar Ivan Vrdoljak najavio da su pregovori u tijeku i da bi u listopadu to trebalo biti »odrađeno«, u dogovoru s Europskom komisijom.
Bruxelles, sudeći prema tvrdnjama odgovornih u »Hrvatskoj brodogradnji-Jadranbrod«, zasad službeno nema primjedbi na provođenje planova restrukturiranja splitskog, trogirskog i riječkog brodogradilišta. Slijedom potpisanih ugovora, privatizirana brodogradilišta dužna su na mjesečnoj bazi dostavljati detaljne podatke o provođenju mjera restrukturiranja izvješća »Hrvatskoj brodogradnji-Jadranbrod« koji o tome šalju mjesečne izvještaje resornom Ministarstvu gospodarstva te Centru za restrukturiranje i prodaju, a polugodišnje Europskoj komisiji.
– Zasad nemamo saznanja o eventualnim primjedbama Europske komisije na dostavljena izvješća. Bruxellesu su, prije svega, u fokusu pažnje poštuju li se četiri osnovna uvjeta, od kojih nema odstupanja. To su smanjenje proizvodnih kapaciteta, ograničenje proizvodnje, vlastiti doprinos i održivost poslovanja. Na samom početku praćenja provođenja restrukturiranja Komisija je, doduše, imala određene komentare formalne prirode vezano uz ta polugodišnja izvješća, na koje je hrvatska strana dostavila odgovore što je zadovoljilo Komisiju, navodi Ostojić.
Ostojićeva je generalna ocjena da se zadane odrednice iz planova restrukturiranja splitskog, trogirskog i riječkog brodogradilišta provode, uz »veća ili manja odstupanja po pojednim brodogradilištima», kako je diplomatski zaključio. Na upit da konkretizira ta odstupanja, direktor »Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod« zadržao se samo na proizvodnom programu odnosno tipovima novogradnji koja su »zacrtana« u tim planovima. No, ta odstupanja smatra logičnim i očekivanim.
– Od odobrenja planova restrukturiranja prošle su tri godine, a brodograđevno je tržište »živi« organizam koji se konstantno mijenja, ističe Ostojić te ponavlja da iz Europske komisije ni u tom dijelu zasad nemaju zamjerke, dobrim dijelom i zbog toga što njih prvenstveno zanima rezultat. Kojim će to tipovima brodova škverovi postići održivost u poslovanju, čini se, u drugom je planu.
http://www.kastela.com/2016/01/03/nezaustavljivo-raste-hrvatska-brodogradnja/
